Prvog januara 2018.godine, policajka van dužnosti Marija Nikolić šetala je na Kopaoniku sa dvojicom muškaraca – jedan je bio član crnogorske kriminalne organizacije poznate kao „kavački klan“, a drugi huligan blizak toj kriminalnoj grupi. Istog dana, devet sati kasnije, pripadnik „kavačkog klana“ ubijen je u Beogradu – zasut je kišom metaka dok je „golfom 7“ ulazio u garažu zgrade u kojoj je živio na Vračaru. U kolima pored njega sjedjela je Nikolićeva, ovog puta u uniformi, i nije povrijeđena u pucnjavi. Ovaj kriminalac, Davorin Baltić, stradao je u ratu između njegove i suparničke grupe poznate kao „škaljarski klan“, navodi se u istraživanju „Zla krv: Rat između crnogorskih kokainskih klanova koji je progutao Balkan“, koje su uradili Mreža za istraživanje kriminala i korupcije KRIK, Projekat za istraživanje organizovanog kriminala i korupcije (OCCRP) I Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS). Prema istraživanju čiji su autori Bojana Jovanović, Stevan Dojčinović (KRIK), Svetlana Đokić (TV Vijesti) i Dejan Milovac (MANS), uz dodatno istraživanje Džareda Ferija, oba događaja, na Kopaoniku i u Beogradu, zabilježile su sigurnosne kamere.

– Snimak i fotografija koje ekskluzivno objavljuju novinari KRIK-a i OCCRP-a svjedoče o dvije bitne stvari u vezi sa ratom kriminalnih klanova koji traje godinama. Snimak iz podzemne garaže u Beogradu pokazuje da se likvidacije često vrše sa profesionalnom preciznošću. Ubistvo Baltića izvele su dvije osobe koje su u garažu utrčale za „golfom“. Kružile su oko kola i pucale – jedna je imala pištolj, a druga poluautomatsko oružje. Bile su toliko precizne da su ubile Baltića, a da policajku nije okrznuo nijedan metak. Fotografija sastanka na Kopaoniku, sa druge strane, daje rijetku potvrdu o povezanosti policije, organizovanog kriminala i huligana. Huligan Uroš Ljubojević, sa kojim su se policajka i „kavčanin“ sreli, član je ekipe „janjičari“ – čije veze dosežu do visokopozicioniranih političara - navodi se u istraživanju.

Nikolićevoj se sada sudi jer je nakon ubistva iz kola sklonila Baltićev pištolj. Na sudu je ispričala da je bila u šoku i da nije bila svjesna da je pištolj bacila u kontejner tri ulice dalje. Kazala je da joj je Baltić kum i da je to veče trebalo da radi u kraju u kome on živi, pa je zato bila s njim u kolima.

Ni tužilac ni sudija nisu je pitali zbog čega je sa Baltićem istog dana iz Beograda išla do Kopaonika i nazad – planina je od glavnog grada udaljena oko četiri sata vožnje. Na sudu se nije saznalo ni kakvog posla je imala sa huliganom iz „janjičara“.

Baltić je jedan od onih koji su ubijeni u ratu dva klana, nazvana po naseljima Škaljari i Kavač u okolini Kotora.

Ovi klanovi su zajedno krijumčarili drogu iz Južne Amerike u Evropu do 2014. godine, kada je zbog svađe oko kokaina došlo do sukoba koji se sve više produbljuje i koji je u sebe uvukao i druge kriminalne organizacije sa Balkana.

Novinari KRIK-a, udruženi sa kolegama iz crnogorske Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) i međunarodne novinarske organizacije (OCCRP), detaljno su istražili ovaj mafijaški rat i mogu da prikažu cjelokupnu sliku sukoba koji je zapalio Balkan i proširio se u zemlje EU. Tokom istraživanja, novinari su prikupili dokumentaciju iz policije, tužilaštava, sudova, bezbjednosne agencije i razgovarali sa osobama koje su upoznate sa balkanskom kriminalnom scenom. Sve pokazuje da je rat „škaljarskog“ i „kavačkog klana” podijelio podzemlje u regionu. U njemu su strane zauzeli i pojedini pripadnici srpske i crnogorske policije, a veze klanova, prije svega „kavačkog“, vode i do političara. U sukobu ovih kriminalnih grupa od 2015. godine ubijena je najmanje 41 osoba, pokazuje analiza koju su novinari KRIK/OCCRP uradili na osnovu zvaničnih dokumenata i informacija prikupljenih od izvora.

–Žrtve obračuna su kriminalci, ali i članovi njihovih porodica i saradnici, među kojima su advokat i nekadašnji poslanik u crnogorskom parlamentu. Bilo je i slučajnih žrtava – jedan muškarac stradao je u Podgorici pretprošle godine jer se našao u kafiću gdje je izvršeno ubistvo pripadnika „kavačkog klana“. U Bečićima je 2016. godine ubijen ljekar iz Srbije jer je, takođe, sjedio u kafiću nedaleko od kriminalca koji je bio meta likvidacije - piše u tekstu istraživanja,

Obračuni se protežu i van granica Balkana – likvidacije su se dešavale u Španiji, Njemačkoj, Austriji, Holandiji i, najskorije, u Grčkoj. Za ubistva kriminalci nastoje da angažuju i strance, čak i plaćenike koji su ratovali u Iraku, otkriva KRIK. Francuska Legija stranaca je barem u jednom slučaju bila baza za regrutaciju nekih od ovih ljudi.

O tome kako klanovi funkcionišu, kako angažuju ubice, biraju mete i izvršavaju ubistva, najbolje govore svjedočanstva samih kriminalaca – mladića iz Južne Afrike kojeg su „kavčani“ angažovali za likvidaciju, kao i jednog pripadnika škaljarske kriminalne grupe koji je postao zaštićeni svjedok i ispričao da je taj klan planirao čak i ubistvo crnogorskog državnog tužioca. Novinari KRIK-a i MANS-a došli su do svjedočenja koja su njih dvojica dali u tužilaštvu.

Prije početka rata, postojao je jedan jedinstveni klan, poznat pod nazivom „škaljarski“. Uprkos poslovnom uspjehu, u klanu su se pojavile nesuglasice.

„(Došlo je do) sve češćih sukoba suprotstavljenih struja unutar „škaljarskog klana“ oko preraspodjele nelegalno stečenih finansijskih sredstava – navodi bezbjednosna agencija Srbije BIA u svom izvještaju.

Tenzije su dostigle vrhunac nakon događaja koji se odigrao u španskom gradu Valensija 2014. godine. Tada je došlo do sporenja oko kokaina, kako tvrde BIA i osobe koje su upoznate sa dešavanjima u kriminalnom podzemlju. Ljudi iz vrha „škaljarskog klana“ su u skladištu koje su iznajmljivali u Valensiji pronašli 200 kilograma kokaina za koji nisu znali čiji je. Ispostavilo se da su tu drogu, bez njihovog znanja, donijeli njihovi saradnici. Vođe „škaljaraca“ su im, kako bi ih kaznili, oduzele taj kokain. Ovaj događaj doveo je do toga da se oštećena strana, ona od koje je uzeta droga, izdvoji iz škaljarske grupe.

– Formiran je „kavački klan“, na čelu sa Slobodanom Kašćelanom i Radojem Zvicerom – piše u izvještaju BIA.

Kako je novinarima KRIK-a objasnila osoba koja je upućena u dešavanja, nakon ovog događaja sa kokainom, bili su u paranoji da li će jedni da krenu na druge, pri čemu su neki ljudi sa strane potpaljivali tu paranoju, navijajući da ova dva klana zarate.

Nedugo poslije toga, početkom 2015. godine, u Beogradu je ubijen čovjek iz vrha „škaljarskog klana“ – Goran Radoman. Njegovo ubistvo označilo je početak rata klanova koji je dosad odnio više desetine života i koji još traje.

Za najmanje 41 osobu sa sigurnošću može da se tvrdi da je stradala u sukobu ovih klanova, ali je taj broj vjerovatno veći.

Veliki broj likvidacija izveden je profesionalno i precizno, poput ubistva Baltića u garaži, pokazuje sakupljena dokumentacija. Žrtve su, osim iz pištolja i automatskog oružja, ubijane i postavljanjem auto-bombi i eksploziva pored puta. U najmanje dva slučaja, ubice su pucale iz snajpera.

Najnevjerovatniji slučaj je ubistvo snajperom kriminalca koji se nalazio u zatvoru.

Inovacija koju su ove grupe donijele jeste i korišćenje silikonskih maski prilikom likvidacija, koje izgledaju poput ljudskog lica i mogu da zbune policiju. Takve maske crnogorska policija je pronašla u više navrata.

Kriminalci su za ubistva angažovali i profesionalce i amatere – u zavisnosti od toga kakva i čija likvidacija je bila planirana. Posao su ugovarali i sa strancima, a novinari KRIK-a su otkrili da su neki od njih bili i obučeni vojnici poznati kao „plaćenici“.

O tome najdetaljnije govori svjedočanstvo Gregorija Majkla Ferarisa, mladića iz Južne Afrike, kojeg je „kavački klan“ regrutovao za ubistvo 2015. godine. Feraris je tada imao svega 24 godine. On je uhapšen prije nego što je obavio posao za koji je bio angažovan. Izjava koju je dao crnogorskom tužiocu, a čiju kopiju posjeduje KRIK, pruža uvid u to kako ove kriminalne grupe nalaze ubice i koliko precizno organizuju neka ubistva.

Feraris je upoznao Aleksandra Markovića, člana „kavačkog klana" koji je bio profesionalni vojnik u Francuskoj, gdje su se obojica prijavila za Legiju stranaca.

– Tamo nas nisu primili, i to mene zbog moje loše prošlosti, jer sam koristio kokain –rekao je Feraris u tužilaštvu.

Dok je boravio u kampu Legije stranaca u Parizu, Feraris je upoznao američkog plaćenika koji se tek vratio iz Iraka i na ruci imao istetovirano „ISIS Hanting klub“ (Klub lovaca na ISIS). Na jednom ramenu imao je tetovažu lobanje sa francuskom zastavom, a na drugom tetovažu sa američkom zastavom. Feraris je ispričao da mu je Marković rekao da su „kavčani“ ovog Amerikanca angažovali da izvrši jednu komplikovanu likvidaciju.

– Ja nisam bio u planu da izvršim to ubistvo, jer su njima trebale osobe koje su bile specijalno obučene, to jest, da tiho uđu u kuću, da tiho to obave i na isti način napuste lice mjesta – kazao je Feraris.

Ovog mladića, koji je prije nego što se prijavio za Legiju stranaca radio kao instruktor fitnesa, kriminalci su izabrali za lakši zadatak.

Mjesec dana nakon što su se upoznali, Marković mu je ponudio 50.000 eura za likvidaciju.

– Prihvatio sam Aleksandrov predlog da im se priključim i izvršim ubistvo jer sam bio totalno bez novca – piše u izjavi koju je dao tužilaštvu.

U Budvi su Ferarisa smjestili u stan i rečeno mu je da čeka zeleno svjetlo da ubije svoju metu – Gorana Đuričkovića, vlasnika restorana na budvanskoj promenadi i člana „škaljarskog klana“.

– Aleksandar Marković mi je rekao da su vlasnik tog restorana i ljudi oko njega bili direktno uključeni u krađu 200 kilograma kokaina. Rekao mi je da u njega pucam najmanje pet puta da bih ga ubio i da bih tim ubistvom upozorio sve one koji se bave drogom u Crnoj Gori – ispričao je Feraris, misleći na događaj u Valensiji

Marković mu je rekao da će, nakon što izvrši planirano ubistvo, „kavački klan" otpočeti rat sa svima koji su uključeni u poslove vezane sa drogom u Crnoj Gori. Feraris je takođe imao priliku i da vidi čovjeka kako izlazi iz srebrnog automobila i sjeda na motor, a kojeg mu je Marković predstavio kao „vođu crnogorske mafije“.

– Aleksandar mi je rekao da ja i on radimo za to lice i da je to lice naručilo da se ubije vlasnik restorana. Tada mi je rekao da vođa crnogorske mafije živi u Starom gradu u Kotoru i da njegova familija pripada jednoj od najbogatijih porodica u Crnoj Gori - ispričao je Feraris.

Čekanje na dozvolu da izvrši ubistvo se odužilo i Feraris je počeo da se premišlja.

– Razmišljao sam da napustim sve. Ali im to nisam saopštavao zbog toga što mi je rečeno da je osoba koja je trebala da izvrši neko ubistvo koje je ranije bilo planirano odustala, pa su oni tu osobu ubili – kazao je on.

Prije nego što je uradio ono za šta je bio angažovan, Ferarisa je zaustavila policija dok je vozio „BMV“ i primijetila jedan čudan detalj – na rukama je imao hirurške rukavice. Policajci su ga priveli jer nije imao nikakav dokument i potom utvrdili da su na automobilu lažne registarske tablice. On je odlučio da im ispriča cijelu priču.

Na sudu ga je branio Borivoje Borović, poznati beogradski advokat, koji mu je savjetovao da povuče izjavu. Feraris tokom suđenja nije identifikovao nikog od članova „kavačkog klana“. Osuđen je na pet godina zatvora, dok je Marković, koji ga je regrutovao, dobio šest godina.

Goran Đuričković je izbjegao smrt kada je Feraris uhapšen, ali ne zadugo – likvidiran je pet mjeseci kasnije. Upucan je snajperom u svom restoranu. Nakon što je pogođen, pao je u more.

Posao koji Feraris nije uspeo da obavi, završio je snajperista Srđan Popović iz Republike Srpske, tvrdi crnogorsko tužilaštvo. Optužen je da je u Đuričkovića pucao sa zidina budvanskog Starog grada.

Dok se spremala njegova likvidacija, Đuričković je znao da je meta, sudeći po izjavi koju je dao policiji nakon što je ubijen njegov kum Saša Marković, bivši poslanik u crnogorskom parlamentu. Rekao je da postoji mogućnost da je Marković ubijen jer je povezan sa njim, kao i da je svestan tenzija zbog događaja u Valensiji i da se njegovo ime pominje u vezi s tim.

Sem Ferarisovog, još jedno svjedočenje doprinijelo je da se više sazna o tome kako klanovi vrše likvidacije – iskaz svjedoka saradnika koji je dobio kodno ime Jadranko Jonski. On je bio član grupe Ranka Radulovića, koja je bliska „škaljarskom klanu“, i crnogorskom tužilaštvu omogućio je uvid u to kako obje ekipe funkcionišu. Njegovo svjedočenje, do čijih djelova je došao MANS, pomoglo je da više pripadnika ovih kriminalnih grupa bude optuženo.

Svjedok je ispričao da su ove dvije grupe imale dogovor o „razmjeni alibija“, odnosno da, kako piše u sudskoj dokumentaciji, „svjedok saradnik (Jonski) izvrši likvidaciju za `škaljarski klan`, a ljudi iz škaljarskog klana izvrše likvidaciju za Radulovićevu grupu“.

Jonski je rekao da su mete likvidacija bili neprijatelji „škaljarske grupe“, odnosno „ljudi koji rade protiv njih“. Ispričao je da je Radulovićeva grupa, između ostalog, za „škaljarce“ sakupljala informacije o kretanju Slobodana Kašćelana, vođe suparničkog „kavačkog klana“, čije ubistvo su planirali, ali ga nisu izvršili,.

Rat kriminalnih klanova se, očekivano, preselio i u Srbiju, gde su obje strane tražile saveznike.

– Interesi oba sukobljena kriminalna klana iz Kotora gravitiraju ka Srbiji. Crnogorska mafija je posljednjih decenija izuzetno aktivna na teritoriji Srbije, gdje ostvaruje jak uticaj na dešavanja u kriminalnoj sredini – piše u izvještaju BIA iz 2018. godine.

O razmjeri sukoba između ova dva klana govore i saznanja da je u kriminalnim miljeima Crne Gore i Srbije došlo do značajnih podjela, navodi se u tom izvještaju obavještajne agencije, do koga su došli novinari KRIK-a i OCCRP-a.

Ističe se da su se gotovo sve značajnije kriminalne grupe opredijelile za pripadništvo jednoj od ove dvije suprotstavljene kriminalne grupacije.

Najvažniji partner kojeg su „škaljarci“ našli je grupa Filipa Koraća, za koju BIA navodi da je „jedna od najopasnijih kriminalnih grupa koja djeluje u međunarodnim okvirima“. Korać je vođstvo nad ovom grupom naslijedio od svog šefa, daleko poznatijeg domaćeg kriminalca Luke Bojovića, nakon njegovog hapšenja u Španiji.

„Kavčani“ su, sa druge strane, pronašli saveznike sa jakim vezama – huligansko kriminalnu skupinu poznatiju kao „janjičari“. Fudbalski huligani igraju bitnu ulogu na kriminalnoj sceni na Balkanu.

Skloni su nasilju i sem što podržavaju određene klubove, prodaju drogu. Osim toga, spremni su da kriminalnim grupama pruže podršku u borbi za kontrolu teritorije. Huliganske grupe povezane su sa klanovima, ali i sa nekim srpskim političarima, otkrili su novinari KRIK-a i OCCRP-a.

„Kavački klan“ regrutovao je huligansku grupu koja im je omogućila bitan kontakt sa pojedinim predstavnicima vlasti. Na čelu ove grupe, poznate kao „janjičari“, nalazio se Aleksandar Stanković zvani Sale Mutavi, sve dok nije ubijen u oktobru 2016. godine.

Stanković je imao veze na visokim položajima u policiji. Bio je blizak Nenadu Vučkoviću Vučku, jednom od najbitnijih ljudi u Žandarmeriji. Njih dvojica su više puta zajedno uslikani na fudbalskim utakmicama.

Bitnije od toga, postoje dokazi o vezama ove grupe sa važnim političkim akterima.

Član Stankovićeve grupe obezbjeđivao je inauguraciju predsjednika Aleksandra Vučića 2017. godine, sa koje su nasilno udaljili građane i novinare, kako je ranije otkrio KRIK. Vučićev sin Danilo prijatelj je sa Aleksandrom Vidojevićem, poznatijim kao Aca Rošavi, jednim od ključnih članova „janjičara“. Stanković i Vidojević se u policijskoj bazi vode kao članovi „kavačkog klana“, pokazuje šema ove grupe koju posjeduje KRIK.

O bliskosti Vidojevića i Danila Vučića govore njihove zajedničke fotografije napravljene na različitim događajima i u različitim vremenskim periodima. Novinari KRIK-a i OCCRP došli su u posjed još jedne, do sada neobjavljene fotografije, na kojoj Vučić grli Vidojevića u noćnom klubu. Nije poznato kada je ona nastala.

Još jedna veza Stankovićeve grupe i predsjednika Srbije je Novak Nedić. On je bio generalni sekretar Vlade dok je Vučić bio premijer i u to vrijeme je sa Stankovićem vježbao gađanje na vojnom strelištu – kako tvrdi Vojni sindikat Srbije. Advokatska kancelarija Nedićevog oca Vojislava Nedića na suđenjima je branila nekoliko pripadnika „janjičara“.

Zajedno sa pritiskom koji na njih vrši policija, na „škaljarce“ su žestoko udarili i njihovi protivnici.

Suočeni sa ovakvim prijetnjama, članovi klana napustili su Balkan i utočište potražili u drugim evropskim državama. Nekima, međutim, to nije pomoglo.

Serija ubistva nastavila se i u Španiji, Njemačkoj, Austriji, Holandiji i, najskorije, u Grčkoj.

Upravo događaj iz restorana u Atini, kada su u januaru ove godine ubijena dva bitna „škaljarca“ može da bude fatalan za ovaj klan. Likvidirani su Stevan Stamatović – za kojeg BIA navodi da postoji sumnja da je ubio Saleta Mutavog – i Igor Dedović, koji je sa Jovanom Vukotićem bio na čelu tog klana.

U čitulji koju je u crnogorskim novinama dao kumu Dedoviću, šef „škaljarskog klana” Jovan Vukotić je iz zatvora poručio: „Tvoj odlazak nam daje još veću snagu da ne posustajemo“.

Dedovićeva smrt i Vukotić iza rešetaka ozbiljno su, kako djeluje, oslabili „škaljarski klan“ i napravili prazan prostor.

Među onima koji mogu da ga popune je Filip Korać sa svojom moćnom grupom. Nije poznato gdje se Korać nalazi jer se doskoro krio zbog potjernice koju je za njim raspisala Srbija. Istraga zbog sumnje da je umiješan u ubistvo je zatvorena, što je dovelo do velikog gnjeva među predstavnicima vlasti, uključujući i predsjednika države Aleksandra Vučića. On je u januaru ove godine Koraća opisao kao jednog od najopasnijih ljudi u zemlji.

Nedaće imaju i suparnici. Jednom od vođa „kavačkog klana“ se sudi i zabranjeno mu je da napušta Kotor.

Slobodan Kašćelan uhapšen je u decembru 2018. godine u Češkoj po međunarodnoj potjernici koju je za njim raspisala Crna Gora, a potom je i izručen toj zemlji, gdje mu se sudi po optužnici da je organizovao „kavačku grupu“. Od kraja prošle godine, kada je izašao iz pritvora pošto je kao jemstvo založio imovinu vrijednu pola miliona eura, zabranjeno mu je da napušta boravište.

PRIREDIO: M.V

---

Ko je na kojoj strani
Osim grupe Filipa Koraća, „škaljarskom klanu” su bliski barsko-budvanski klan čiji je vođa Alan Kožar, grupa na čijem čelu je Ranko Radulović i „kvartaši“ iz Nikšića, piše u izvještaju BIA. Koraću su bliski i navijači Partizana koji su nekada bili okupljeni oko huliganske grupe „alkatraz“.

Na drugoj strani fronta, uz „kavčane“ su huliganska grupa „janjičari“ i grupa koju je vodio uticajni kriminalac Slobodan Šaranović.


Napadi i na članove porodica
Napadi na članove porodica još su jedna karakteristika obračuna ova dva klana – odavno su prešli granicu do koje su kriminalci ubijali jedne druge. Šef „škaljarskog klana” Jovan Vukotić se, kako tvrdi tužilaštvo, vozio sa svojim ocem u maju 2016. godine i automobilom prepriječio put kolima u kojima je bila supruga vođe „kavčana“ Radoja Zvicera. Potom je, navodno, počeo da puca, ali nije pogodio ni nju ni njenu maloljetnu ćerku. Dvije godine kasnije, Vukotićev otac ubijen je ispred svoje porodične kuće u Kotoru. U ratu je, ipak, najviše stradala porodica Roganović, bliska „kavačkom klanu“. Trojica muškaraca iz ove porodice su ubijeni, dok je jedan izbjegao smrt, ali je ostao bez nogu.


U sukobu ubijena najmanje 41 osoba
Da bi potvrdili da su pojedina ubistva posljedica sukoba klanova, novinari KRIK-a su koristili različite izvore. Neki od onih koji su ubijeni su u zvaničnim dokumentima označeni kao članovi jednog od ovih klanova, druge je moguće dovesti u vezu čituljama, kao i kroz razgovore sa osobama koje su upoznate sa dešavanjima u podzemlju ili su dio njega. Novinari su tako sastavili listu od 41 osobe ubijene u ovom sukobu, ali je taj broj vjerovatno veći.